Prvi dan prvog jesenskog mjeseca počeo je s kišom, gdjegod i obilnijom, praćenom olujnim nevremenom, tučom, pijavicama, grmljavinom i munjama, te mjestimice jakim, pa i olujnim vjetrom, posebice burom. Kiše i vjetra, i svježine, u mnogim će krajevima biti i u nastavku tjedna, a stabilnije i toplije u prvim danima nove školske godine.
Ljeto po komentarima mnogih nije opravdalo očekivanja, posebice ne onih koji su dugoročne prognoze iznadprosječno visoke srednje sezonske, većinom i mjesečne temperature zraka, protumačili kao „dugo i vruće ljeto“, računajući na dugotrajna razdoblja vrućina, kakve smo imali prošlih godina.
No, iznadprosječnost se uglavnom ostvarila, uz zamjetno rjeđu pojavu toplinskih valova koji mogu djelovati na ljudsko zdravlje. I to iznadprosječnost u usporedbi s još uvijek službeno važećim razdobljem, prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji, od 1961-1990. godine. U odnosu na posljednje 30-godišnje razdoblje, od 1981. do 2010. godine, s kojim se sve češće uspoređuje, ovo je ljeto uglavnom oko prosjeka po srednjoj sezonskoj temperaturi zraka, a znatno je hladnije od ljeta prošlih deset godina, koja su među najtoplijima u povijesti mjerenja. Službenu klimatološku ocjenu, koja će najvjerojatnije biti od „normalno“ do „vrlo toplo“ uskoro će objaviti kolege klimatolozi DHMZ-a na http://klima.hr/ocjene_arhiva.php.
Srednja ljetna temperatura zraka u većini je Hrvatske posljednji puta bila niža od ovogodišnje još 2005. godine, u Splitu, primjerice, čak davnije 1997. godine!
Slične ovoljetnoj srednjoj temperaturi zraka, bila je ona u ljetima većinom od 1989. do 1997. godine.
Kolovoz je, očekivano, popravio dojam srpnja, iako ni u njemu u većini Hrvatske, posebice u kontinentalnom području i na većem dijelu sjevernog Jadrana gotovo i nije bilo više od tjedan dana bez i malo kiše. Južnije od Zadra je bilo – u Hvaru, za ovo ljeto „čak“, 19 dana za redom nije padala kiša, a u Dubrovniku 20 dana. Ali velika je vrućina izostala.
Broj vrućih dana, onih s najvišom dnevnom temperaturom zraka jednakom ili većom od 30°C, u ovogodišnjem je ljetu bio nejednoliko raspoređen, primjerice, samo 13 ih je bilo u Pazinu, gdje ih je prosječno 22 (prosjek iz razdoblja 1961-90.). Relativno malo, samo 24, bilo ih je i u Splitu, gdje ih je uobičajeno 34, a više od prosječnih 28 i ove je godine bilo u Hvaru – 33 vruća dana.
Za apsolutno najvišu dnevnu temperaturu zraka diljem Hrvatske valja pričekati podrobnije analize, ali i već do sada dostupni podaci na www.meteo.hr i http://radio.hrt.hr/prognoza/ upućuju na zaključak kako izraženijih ekstrema nije bilo, uostalom i broj sati sijanja sunca uglavnom je manji od prosjeka. Ipak, dogodio se jedan zanimljiv ekstremn, i to već u lipnju.
Najviša dnevna temperatura zraka u ovoj je godini izmjerena već oko 11. lipnja, ponegdje kao nikada do sada u povijesti mjerenja tako visoka u tom dijelu godine. U Zadru je 10. lipnja bilo 31,7°C, a još viših 32,3°C bilo je 12. lipnja u Dubrovniku, 11. lipnja 33,0°C u Hvaru, a među najvišima je tih dana u mjesecu 33,9°C u Zagreb Maksimiru, 34,0°C na Split Marjanu, 35,1°C u Rijeci te 35,7°C u Kninu. Naravno, to je osjetno manje od prošloljetnih, primjerice 37-38°C u Splitu i 38-39°C u Zagrebu, koji su mjereni u, za vrućine uobičajenijem, srpnju i kolovozu, kao i od još izraženijih dosadašnjih apsolutnih rekorda.
Kad je već mnoge razočarala temperatura zraka i nedostatak dugotrajnih vrućina, nije, ili barem ne bi trebala, temperatura mora, posebice u Dalmaciji, gdje je uglavnom bila, i još je, od 25 do 27°C. Jedan od uzroka je jamačno ekstremno topla zima, tijekom koje se ni more nije značajno ohladilo, pa ni bure i juga, kojih je povremeno bilo, iako ne onih “pravih”, nisu znatnije mogli izmiješati more.
Nakon lipnja, koji je prema ocjenama količine oborine bio od „sušnog“ do „ekstremno kišnog“, te „normalnog“ do „ekstremno kišnog“ srpnja, i kolovoz je bio sličan. Mjestimice čak ekstreman, kao primjerice u Krapini, gdje je palo rekordnih 248,4 mm ili litara kiše po četvornome metru, kako tko koje mjere voli, od čega samo u jednom danu 109!
Stoga će i ljeto uskoro dobiti klimatološke ocjene od „normalnog“, srećom u istočnoj Hrvatskoj, te dijelu Istre, do na žalost „ekstremno kišnog“ na dijelu Jadrana, posebice oko Lošinja i Zadra, gdje je u razdoblju lipanj-kolovoz postignut novi rekord – čak 452,2 litre, a dosadašnji je bio „samo“ 305,2 litre, izmjeren 2002. godine, pri čemu valja spomenuti kako podaci postoje od 1961.
U Splitu je ovoljetna količina oborine druga po redu, uz svakodnevne podatke od 1948.godine, odmah iza rekordne 1975. godine – tada je sezonska količina oborine bila 285,7 mm, sada 267,5 mm.
U Zagrebu, unatoč dojmu nekih kako je bilo jaaaako puno kiše – još kišovitije od ovog ljeta bilo je 2005., ’02, 1998., ’95, ’94, ’89, ’86… i još dosta njih…
Broj kišnih dana, onih s količinom oborine jednakom ili većom od 0,1 mm u 24 sata, od 7 do 7 sati, diljem je Hrvatske bio veći od prosjeka – u Pazinu, primjerice, za samo 2 dana, a u Rijeci za čak 9. Nekima će možda biti zanimljivo spoznati i kako je primjerice u Hvaru, uz 22 kišna dana, bilo jednako odstupanje od prosječnog sezonskog broja kišnih dana kao u Zagrebu, gdje ih je ovog ljeta bilo čak 41 – u prosjeku svaki treći!
To je svakako pridonijelo još jednoj zanimljivosti – na meteorološkoj postaji Zagreb Maksimir od 1. siječnja do 31. kolovoza 2014. već je nadmašena prosječna godišnja količina oborine – izmjereno je 856 mm, a prosjek je 852 mm.
Blizu prosječnoj godišnjoj količini oborine je i još ponegdje, primjerice u Zadru.
Kao i količina oborine, i srednja temperatura zraka prve dvije trećine 2014. godine, unatoč ne odviše toplom ljetu, u mnogim je mjestima najviša ili među najvišima u usporedbi s istim razdobljem prošlih godina. Te naravno, i dalje znatno vipe od prosjeka. Na slici je prikazana analiza za postaje Zagreb Maksimir, Osijek, Gospić, Knin, Rijeka, Zadar, Split Marjan i Dubrovnik. Hoće li takva biti i nakon posljednje trećine godine?
Iako sam prilično siguran kako se nakon prošlih mjeseci zamjetno smanjio broj onih koji vjeruju u dugoročnije prognoze, dijelom i opravdano, unatoč kojekakvim tumačenjima i shvaćanjima, za one koje ipak zanimaju najnoviji izračuni valja spomenuti kako se izgubio donedavni relativno jak signal iznadprosječne temperature, i mjesečne i sezonske, tijekom jeseni i zime, ali i povećao za višak oborine u rujnu i listopadu. No, daleko je to od pouzdanosti kakva je kod dugoročnijih prognoza, napose sezonskih za naš dio Europe, bila do prošle jeseni. Jesu li za to krivi mnogobrojni vremenski ekstremi diljem svijeta, nikad manji ledeni pokrivač oko Sjevernog pola i rekordno prostrani oko Južnog, poremećaji u zonalnom strujanju ili nešto drugo, što postojeći modeli atmosfere ne mogu dovoljno kvalitetno izračunati, stručnjaci tek trebaju analizirati, odgonetnuti i naći kvalitetno rješenje. Do tada ostaje nam pratiti kratkoročnije prognoze i češće nego inače prilagođavati se promjenama.
A u ovome tjednu i povremenoj kiši. Više o njoj, kao i podrobnijoj prognozi ostalih meteoroloških elemena, pogledajte u emisijama Vrijeme, nakon Dnevnika 2 i 3 na HTV1, koje danas priprema Tomislav Kozarić, a o vremenu će, posebice nedaćama prouzrokovanih nevremenom, biti i u prilozima unutar Dnevnika.
Uskoro će se, valjda, saznati i je li možda ovakvo vrijeme nekome pridonijelo i pozitivne učinke, primjerice zbog manje aktivnih klima uređaja i mogućnosti veće proizvodnje električne energije u hidrocentralama i vjetroelektranama, a i veće prihode od jedriličara u marinama, koji su prošlih mjeseci vjerojatno češće nego inače tražili sigurne luke. A i u ovome će tjednu. No, već u sljedećem…
Zoran Vakula, glavni meteorolog HRT-a
Zagreb, 1. rujna 2014.
Izvor: HRT
